Teozofija kao filozofija misli i djelovanja
Annie Besant

Brošura "Teozofija kao filozofija misli i djelovanja" je bila kot zbirka nagovorov Annie Besant objavljena leta 1947.

1914

Htjela bih tražiti od svakoga od Vas, da razvije toleranciju, koja je jedna od največih kvalifikacija potrebnih, da se postane učenik Majstora Milosrdja. Htjela bih tražiti od svakoga od Vas, članova Društva, da čuvate slobodu misli unutar Društva kao njegov najdragocjaeniji posjed i da čuvute onu neutralnost Društva, o kojoj sam govorila na mojem javnom predavanju. Sjetite se, da imamo pripadnika svake vjere I svakoga pravca djelatnosti. Za nekoliko godina Društvo če biti tako veliko, da se nitko neče usuditi dovesti ga u vezu sa bilo kojim posebnim pravcem lokalne ili javne aktivnosti. Doči čemo do toga, da če javnost priznati, da medju nama ima ljudi svih pravaca misli i djela, onih koji su protiv političke aktivnosti, kao i onih, ko ji su za nju. Kada biste mogli postojano sačuvati neutralnost Društva za nekoliko godina, dok broj članova ne postane mnogo veči, tada biste se osvjedočili, da ni jedan pravac djelatnosti neče moči kompromitirati neutralnost Društva kao cjeline. Vaša je dužnost, da to učinite. Učinite, da javnost shvati, da naš Pretsjednik ne čini ništa ni izvan ni unutar svoje teozofske djelatnosti, što bi vezalo Društvo; da čak niti unutar Društva nejno prevodjenje Teozofije nije ničim zajamčeno i da svaki član ima jednako pravo, da prikaže Teozofiju na svoj način. Nastojte se sjetiti, da se ni Vi ni ja ne nalazimo na kraju ljudskog razvitka, več da još imamo pred sobom čitava razdoblja; da naši pogledi na bilo koju veliku istinu mogu biti nesavršeni, buduči, da smo nesavršena biča. Da ono, što vam ja sada tumačim kao primer teozofskog naučanja, bilo o Božanskom Jedinstvu, bilo o prirodi ljudskog Duha, bilo o Zakonu Karme, ili o novome svjetlu kroz nauku o Reinkarnaciji, - da su svi ti iskazi djelomični i nesavršeni i da ne smiju biti tipizirani i ne smiju biti natureni budučim generacijama, koje če u idučim stolječima nastaviti naše djelo. Ja Vam kazujem, što je istinito sa današnjeg stanovišta, a ne mogu Vam ustvrditi, što če biti istinito sa stanovišta idučih vjekova. Čovječanstvo če se naime unaprijediti, viša svjest če se razviti bolje nego li je danas razvijena, “buddhi" če biti razvijeniji; nutarnji pogled i intuicija biti če jači nego li su danas i nije poželjno, da okamenimo naše vlastite misli, da ih zatim budemo prisilijeni lomiti kada se vratimo u slijedečin stolječima. Mnogi je od nas morao trpjeti lomeči okova u kojima je bio rodjen. Mnogi je od nas morao doživjeti gorku agoniju izbijajuči van iz starih kalupa iz kojega smo izrasli. Dajte, da več iz sječanja na naše minule patnje, sačuvamo našu djecu i unuke od slične patnje; stojmo na skromnome stanovištu, da smo nesavršeni, da lovimo te odbljeske Istine. Ako su čak i sami Majstori u razvitku, što je tek s nama, koji još nismo postigli oslobodjenje? Kada se Oni razvijaju, koliko se tek mi imamo razviti?

Ako Oni još otkrivuju novu Istinu, koliko tek Istine nije predočeno slijepim ljudskin očima. Naša je dužnost tražiti Istinu, a Istina je beskrajna, kao i težnja za Njom. Stoga tražim, da mi pomognete u očuvanju savršene slobode misli, potpune slobode izraza u Teozofskom Društvu, znajuči da je isto tako istinita sada, kao što je bila nekada u doba Miltona, ona njegova; “Istina i laž pusti nek se kvače; tko ikada vidje, da Istina klone kraj čestite borbe?" Velike je riječi izrekao Charles Bradlaugh govoreči o vrijednosti slobodna raspravljanja, dokazivanja. On kaže, da u tim borbama za Istinu “Istina donosi lovorike Pobjedniku i pobjedjenome, lovorike daje Pobjedniku zbog toga, što je sačuvao istinu, a pobjedjenome za to, što ga je porast okrunio Istinom, koja mu dotle nije bila poznata."

1920

Bračo, u Vašim je rukama največe od svih očekivanja, a to je pomaganje oko unapredjenja duhovnog života u svijetu, jer Oni, koji upravljaju svijetom i podučavaju ga, poslali su svijetu Društvo i preljevaju svoj život kroz to Društvo, na daleko i široko, radi podizanja čovječanstva. Mnogi Majstori pomažu razna društva, jer posvuda nalaze provodnica za preljevanje Svoga Života na svijet, ali u ovo Društvo Božanske Mudrosti, u tog svojeg naročitog Poslanika čitava Hijerarhija šalje struju Svoje obilne Ljubavi I Snage, kako bi čitav svijet mogao primiti Njihov Blagoslov. U Ašrami obih Majstora Osnivača Društva nalazi se zemljovid svijeta, zemljovid žive reči, na kojem su označene blještečim bojama Velike Religije svijeta.

I inače je Teozofsko Društvo tamo kao pravac živoga svjetla, bijeloga svjetla od kada je postalo čuvar Prastare Mudrosti, koje šalje svoje struje u svaku Vjeru. I svaka je loža mali plamičak, poput električne iskre, te žari, ili dimi, več prema tome, da li pušta svoje svjetlo da svjetli ili da slabi. I Oni, koji šalju svoju životnu struju promatraju njeno strujanje i vide, kako svaki mali centar daje svoje svijetlo svijetu ili pušta da se gasi. Takva su Vaša nadanja, Vaš privilegij, Vaša odgovornost. Oči, koje nikada ne spavaju, paze na svijet u ovo doba svoga rada. Oni vide pomagače i ljenivce, radnike i neradnike. Neka svaki od Vas pazi ulazeči ovdje u srce Društva, da ne budete nevrijedni Vašega zadatka, nesposobni u ispunjenju Vaših očekivanja. Idite u svijet i širite svjetlo.

1921

Postoji velika razlika u mišljenju obzirom na doktrinu i mislim, da je to veoma zdrav znak. Kada ne bi bilo toga, mi bi neizbježivo postali neka crkva ili sekta. Nije naša dužnost, da postanemo takovim, pošto smo mi Društvo studenata i ako bi svi studenti isto mislili imali bi veoma slabi uspjeh. Mi ispitujemo svaku novu misao, koju ili slijedimo ili odbacimo, več prema tome, kako ona djeluje na našu inteligenciju. Mi ne želimo ostati na mjestu i mi pozdravljamo svaku novu misao, za to jer je ispitkujemo. Mi želimo individualno misliti, mi želimo, da svaki član što je najviše moguče, uči Velike Istine sviju religija, da pri tome upotrebljava svoju vlastitu inteligenciju, da prosudjuje njihovu vrijednost, da ih slijedi ili ne. Mi se moramo sjetiti, da je naša svjest nasledje naše prošlosti. Sve probleme, koje smo susreli, one doktrine religija kojima smo pripadali, o svemu tome naša svjest podobna je da govori, buduči da ima iskutva o tome. Sva naša iskustva, dolaze pojedinačno, što nazivljemo svjest. Ali najgorje što može biti jest kada čovjek uzimlje tudju svjest, da ga vodi umjesto njegove vlastite. Može biti, da je svjest onog drugog više razvijena od njegove, ali ipak kada če on sam započeti da razvija svoju svjest? Samo sticanjem novih iskustva može da ostvaruje sebe. Možete se sjetiti historije jednog engleskog Nadbiskupa, Nadbiskupa Lauda mislim, ako se ne varam, ali nisam sigurna. On je učinio jednu veoma značajnu primjedbu. Pred njega dovedu jednog prividnog sveca, da ga se kazni, pošto tvrdi, da je njegovo mišljenje o religiji drugačije nego drugih, jer on slijedi svoju vlastitu svjest. “Da, to je posve ispravno, samo pazite, da Vaše mišljenje ne bude bezbožno i ludo.” Ovo je malo grubo, ali ima prilično Istine u tome. Ljudi misle svjest je glas Božji. Nema ništa takovog na tome. To je glas minulih iskustva, i ako nas minula iskustva ne vode, predmet ne dodiruje našu svjest. Slijediti svjest je dužnost svakoga. Mi činimo vrlo često pogrješke u tome, što mislimo I držimo izvjesnu stvar kao činjenicu. Ne možemo si ništa pomoči. Mi ne vidimo svu Istinu. Nismo kadri. Ako bi mi videli čitavu Istinu oko nas I u našem vlastitom svjetu, mi bi bili Majstori. Nismo tu samo da šetamo I govorimo na jedan običan ili pogrješan način. Mi vidjeti njezin odnos prema drugoj. Uzmimo jednu ilustraciju. Imamao jednu veliku sliku i jedan pokrov preko nje, i ako ja načinim jednu luknju na pokrovu, ni čemo vidjeti dio slike, jednu plavu mrlju i ništa više. Vi čete biti dotle u pravu dok čete reči: “Ja vidim jednu plavu mrlju”. U koliko nisam slijep u razabiranju boja. Medjutin, ako idete prema sjeni boje, vi čete biti u krivom, buduči da je ista okružena drugom bojom, koja je aficirana. Vi čete tada misliti, da je to dio neba ili mora. Možc biti i jedna od boja na površini snjega kada sunce izlazi. Može biti plava boja ljudskog oka ili od ženskog odjela. Več prema okolnostima, pod kojima povlačite usporedbu izmedju ljudi i stvarnosti možete ostvariti to, što Vi vidite kao fakat, ako ste točno promatrali, da je to Istina, ali ona ima odnos prema drugim činjenicama, koje valja poznati prije nego li se može nešto generalizirti o Istini. I Vaše stanje čini razliku. Ako gledate nižu razinu sa više, zamjetiti če se razlika Vašeg prosudjivanja na nižoj razini. Viša razina naliči središtu jednoga kruga, a ona druga periferiji. Vi morate gledati središte sa bilo kojeg medjuprostora ili stanja i morate iči u protivnom pravcu, ako želite doseči središte. Sa juga morate se kretati prema sjeveru, a sa sjevera prema jugu, dok ne dodjete do točke preme, kojoj ste krenuli. Tako je proširenje svjesti, novo očitovanje stvarnosti. Ja sam toliko puta to otkrila. Ima uvijek nešto za naučiti, nešto za studirati, da se dokuči cilj i njegova svrha. Ja simpatiziram sa pogledima H. P. Blavatske, naime da je velika sreča u Teozofiji, u kojoj uvijek otkrivamo nešto novoga. Pošto Njoj nema kraja, Ona je najviša, Ona je jedinstvena.

1923

Vi ste, ili nastojite postati student Teozofije I večina Vas morati če da svlada dovoljno tog naučanja, da uzmognete pomoči svijetu. Od kakove koristi Vaše znanje, ako je napisano negdje i stavljeno na policu? Što Vi činite, što svaki od Vas čini, da doprinese ono što zna za preoblikovanje našeg razorenog svijeta? Ja ne tražim od Vas, da se pridružite Društvu u smislu neke osobite religije, politike, socijalizma ili ekonomije. Ja tražim od Vas, da stečenom mudrosti za kojom čeznete djelujete oko spasenja svijeta u zemlji kojoj pripadate, rješavanjem toga problema pomoču Svjetla Teozofije.

Teozofsko Društvo uključuje sve djelatnosti, za svaku od njih ima dio Istine; i za to sačuva svoju neutralnost, da mu pristupe svi, te da donesu svoj udio Istine za ponoč svima. Ali Teozofija nije neutralna, več Sveprožimajuča, Sve-rasvetljajuča, Sve-uravnovješčujuča, buduči da je Božanska Mudrost, koja slatko i snažno upravlja svim stvarima. Ništa korisno za čovječanstvo nije joj strano; ni' jedna znanost, niti umjetnost, sve je sadržano u toj riječi. Svaka životna djelatnost je prosvjetljenje Njome i samo u svjetlu nači Istinu svake stvari. Pitate li me kako se mi sa našom djelomičnom - nepotpunom znanošču usudjujemo liječiti svijet? Moj odgovor jest, Teozofija je Paravidya, Nnjegova znanost, po kome su sve stvari poznate. Vi ste Bog, ali Bog, koji je Vaše Sebe je ovijen u tamu materije, koja mu prikriva pogled. Tragajte za Njime, nadjite Ga, pustite Ga slobodnim i Vi čete postati spasioc svijeta. Zar čete kazati, da ste neznali i bespomočni? Uzdignite se iznad Vaših iluzija, i svjetlite pošto ste Bog. O Vi vjerni, čemu još sumnjate, vjerujte u Vaše ispovjedanje; pustite, da Svjetlo sja u tami svijeta. Vi znate, da neznanje, nečistoča tijela, emocije i misli, siromaštvo, ubijanje želja i raskošnosti, nezasičenost, grubost čovjeka prema čovjeku, čovjeka prema životinji, sve to su zločinstva prema bratstvu. Upotrijebite to znanje gdje god nailazite neznanje, koristite Vaše znanje, gdje vidite nečistoču. Očitujte čistoču Vašeg tijela, emocije i misli; gdje vidite siromaštvo ili bogatstvo očitujte skromnost. I tražite snagu u svjetlu Teosofije. I nastojte ukorjeniti u sebi želju za bratskim zajedničkim životom; gdje vidite nasilje, nastojte posredovati, da se ga zaustavi, ali, ne ponoču žestokih prijava koje samo povečavaju srdžbu, nego ponoču nježne samilosti, kojom se može više postiči nego li preko okrutnih žrtava. Nenoj da propustiš ni jedan dan bez da ne daješ neke pomoči drugima, nešto od sebe samog; zatim kada se dotle uzdigneš, razdijeli ono, što imaš. Vi čete nači Vaše prazne ruke pune, preplavljene bogatstvom, da ga podijelite dalje, bogatstvom znanja, bogatstvom uvidjavnosti, bogatstvon intuicije, bogatstvom razumijevanja, sve to če Vas napuniti snagom I Bog u Vama dozivati če Boga oko Vas u onima, kako je jedan Majstor kazao, okrenite njihova ledja prema suncu i stanite u njihovu sjenu i odstranite tamu. Imajte povjerenja u samoga sebe; imajte povjerenja u ono Sebe u svima, koje susrečete; ostvarite u sebi, da svi SEBE su JEDNO SEBE. Idite u tminu i mjenjajte je u Svjetlo. Načinite svjesno svaku životnu djelatnost Božanskom, kao što ona stvarno i jest. Od Boga dolazi sva Snaga, sva Mudrost, sva Ljubav i Djelatnost i to troje jest Spasitelj Svijeta. Tada če služenje kroz Vas biti kao cvijet ruže. To je Vaš rad. Uzdižite Boga.

1930

U vezi sa stvarima za koje je Ona, H. P. Blavatsky željela, a jedna je o kojoj veoma malo govorimo i na koju bi Vas htjela upozoriti. To je o Adyaru, mjesto, kojeg su nekolika godina ranije izabrali za Centar. Poradi toga Oni su je slali tamo, da ondje živi neko vrijeme i da stvori atmosferu, koja če biti podobna da prima spiritualni utjecaj, koji je bio izaslan. Ona je veoma ljubila Adyar. To je jedan od razloga, da se vrijednost Adyara u mnogim od nas tako duboko usjekla u dušu. A jedan drugi razlog je u tome, što postoji direktna veza izmedju Adyara i onog mjesta, koje je vrlo familijarno Onima, koji su Hindujci, a koje je osobito sveto, naime SHAMBALLA, Veliki Grad, koji je bio jednom na "Bijelom Otoku". Ona je uvijek nosila način, kako da pripremi mjesto, na kome če ljudi primati pomoč na spiritualnom životu. I tako je Ona učinila, kako je njen Majstor zaželio. U Adyaru, nakon izvjesnog vremena, u namjeri da se to mjesto posveti služenju NJIMA i da privodi sve one, koji dolaze tamo NJIMA bliže, stvori se potrebna atmosfera.

To mi je bilo prikazano nešto kasnije i to je ono, zašto ja mislim, da mi ne činimo našu dužnost prema Adyaru; da mi ne pomaženo Adyaru onako, kako bi trebali. Ja imam izvjestan mig od dvojice naših Majstora, koji su vezani sa Društvom, buduči da Oni očekuju od odgovornih članova, da pokrenu spiritualni pokret u zadnje četvrt vijeka XIX. stolječa. Radi toga, ja dajem taj mig dalje Vama. Vi možaete izvesti to u Vašem dnevnom životu, ako to želite i hočete, a možete i raditi na toj liniji, koja je označena. Upozorenje, koje je dano u pogledu Adyara je stvar za koju ja, kao Pretsjednik našega Društva moram da tražim najozbilnije Vašu ponoč. Mi možemo činiti prilično mnogo za Adyar, ako to vi želite da pomognete. Vi se sigurno sečate, da smo izgradili jednu veliku zgradu za goste, tako da svako nacionalno Društvo može, ako želi da šalje svoga Pretstavnika, da se upozna s onim, što sam ja označila kao odnos Adyara prema vanjskom svijetu, što više odnos prema Majstorima.

Možda se pojedine zemlje nisu dovoljno koristile ovom sugestijom. Za sada ima 47 Sekcija. Svaka zemlja neka odabere mladog člana, muškog ili, ženskog i šalje u Adyar na izvjesno vrijeme, tako da isti može živjeti u toj atmosferi i da prima naučanja; to če biti od velike koristi, kada se isti vrati kuči. Što bih ja osobito želila učiniti, ako budem mogla, kao rezultat današnjeg sastanka, da šaljem blagoslov Majstora u Društvo sa mjesta, kojeg su Oni odabrali za dobrobit svijeta. Ima mnogo Vas, koji se ne ustručavate reči, da vjerujete u Njihovu egzistenciju. Neki od Vas idu još dalje, pa kažu: “Mi znamo, da Oni postoje”. To je privatna stvar svakog pojedinca. Ali ja bih Vas potsjetila na Njihovu pomoč i na Njihov blagoslov, kao i na naš rad po liniji, koju su Oni označili od koga ovisi život našeg Društva.

Mi moramo prakticirati Bratstvo jače nego je to do sada bio običaj; da pomognemo onima, koji su imali manje uspjeha od nas. Mi moramo imati na umu, da je Teozofski Rad za dobrobit čitavome čovječanstvu I da se ne ograničimo prema našoj mlajoj brači, našoj brači životinjskog carstva. Nemojte zaboraviti na njih. I oni su na putu Evolucije; oni još nisu prešli kritičnu točku od kada če za prvo vrijeme uči u ljudsko tijelo i tip toga ljudskoga tijela ovisi o budu.čnosti. To je svakako stvar Karme, ali u drugu ruku, to jo dio naše karmičke dužnosti, da im učinimo što je moguče lakše uvjete našom najboljom voljom.

No iznad svega, trebamo se sjetiti, da je najbolje sredstvo, najbolji mehanizam na širenju Teozofije - živjeti teozofskim životom. Takovi primjeri su mnogo boljilji od bilo kakovih predavanja, pošto svaki od nas može težiti prema jednom idealu, ko ji če rasti do stvarnosti. Naš život je nalik jednom mramoru iz kojeg imademo da isklešemo potpunog čovjeka. Dajte, da svaki od nas kleše sebe prema svojim mogučnostima, tada čemo postati mnogo korisniji Velikim Pomagačima svijeta, i biti čemo manje nedostojni, kada nas Oni nazovu Svojom bračom.