Historijat Teozofskog društva
Teozofski radnik, Br.1 - Zagreb - Godina 1947.

Prigodom proslave osnutka T. D. donašam kao jedan od njegovih najstarijih članova historijat T. D. u Zagrebu sa željom, da mladji članovi Društva dobiju uvid u tok razvoja našega Društva.

Dne 17. I. 1924. sastali su se 21 njih u stanu sestre Milene Šišić sa željom, da osnuju T. D. sa svim pravilima jednog priznatog Društva. Medjutim su se već kroz dulje vrijeme neoficijelno sastajale neke naše sestre kod s. Valerije Mayerhofer, kojoj svakako moramo priznati velike zasluge, što je uopće došlo do osnutka Društva.

Jednog dana, godine 1922. s. Valerija Mayerhoffer pozvala je k sebi 7 interesenata, da im govori o Toezofiji i okultizmu. Na tom prvom sastanku objasnila je sestra Valerija temeljne misli o teozofiji i okultizmu, o kojima se kod nas do tada malo znalo. Ispričala im je kako je slućajno upoznala glasovitog okultnog liječnika Zeileissa, koji je od onda bio njen učitelj i liječnik.

Od onog dana bili su sastanci kod s. Valerije sve redovitiji, te su se svi njeni slušaoci sjali od uzbudjenja i zadovoljstva. Postepeno upoznavali su dosad nepoznato im gradivo. Mnogo toga bilo je u njima probudjeno iz latetnog stanja, tako da su mnogi na kraju imali osjećaj, kao da im je sestra pričala nešto davno poznato, ali zaboravljeno. Divan je bio duh tih sastanaka, koji je ispunjavala svojim predavanjina naša sestra Mayerhoffer. Tu je stvorena jezgra našeg današnjeg društva. To mi je ispričala s. Jelka Svoboda, koja ja prisustvovala tim sastancima. I sada, nakon tolikih godina, sjajile su se njene oči, kad se je sjetila, kako im je sestra Valerija prvi puta čitala Bhagavad Gitu.

Sestra Milena Šišić poznavala je već kroz dulje vrijeme našu s. Lizu kao svjesnu teozofkinju, a isto tako s. Valeriju, pa je njezina zasluga, što je jednog dana upoznala te naše dvije najistaknutije sestre.

Kod konstituirajuće sjednice bilo je izabrano vodstvo društva. Kako članovi onda još nisu pobliže poznavali sestru Lizu Vavra, a sestra Valerija bila je učitelj i vodič te male skupine, bila je naravno želja gotovo sviju, da s. Valerija bude pretsjednik. Medjutim s. Valerija, koja je s. Lizu već odavna bila dobro upoznala, otklonila je želju svojih učenika, jer je bila uvjerena, da će s. Liza kao pretsjednik biti na pravom mjestu, ona sama kao tajnik, a s. Milena kao predstavnik Reda Služenja. Sestra Valerija bila je svjesna poteškoća i velikog rada u novo osnovanom društvu duhovnog smjera, ali joj je uspjelo, da potpuno izvrši svoj zadatak, jer je bila neumorna u izvršavanju preuzetih dužnosti do kraja svog života, pa i onda kad je već posve bila shrvana od bolesti. Naši mladji članovi znadu o njezinom ogromnom organizatorskom radu na prošironju T. D. vrlo malo, a ono je još za njenog života brojilo preko 300 članova. Prvo vrijeme iza osnutka odvijao se rad društva u njenom privatnom stanu, kojeg je voljela nazivati “Glavni Stan”, a predavanja održavala je gotovo isključivo ona i time uvadjala članove u temeljne nauke Toozofije.

Počeli su pridolaziti sjajni govornici kao brat Milan Marjanović i dr. Hinković. Velika je senzacija bila za mlado društvo prvo javno predavanje u Pučkom Sveučilištu, kad je s. Valerija g. 1925. govorila o “Temeljima Teozofije” Dvorana je bila dupkom puna, kao i onda kad je dr. Hinković govorio o “Kamenu Mudraca”.

Sestra Valerija i sestra Liza bile su idealne suradnice, jer je jedna drugu nadopunjavala. Sestra Valerija bila je jasna, konkretna, realna i svima razumljiva, dok je sestra Liza bila u evoluciji naprednija od sviju nas, tako da ju često nismo mogli slijediti. Bilo nam je kao da je visoko uzletjela pred našim očima, dok smo svi mi ostali na zemlji. Kad smo joj znali reči: “Lizo, budi malo realnija!” Ona nam je odgovorila: “Pa to i jest realnost!” Da, to je za nju bila realnost, koju mi sa našim manje razvijenim gledištem nismo mogli shvatiti; no kad smo se dulje vremena nalazili u njenoj blizini, njezino nam je gledište postajalo sve jasnije. Riječima joj to nismo mogli potvrditi, ali smo se ipak u duhu s njome sjedinjavali, jer dok je njena blizina djelovala na nas, bilo nam je sve razumljivo. Kad nam se znala osmjehnuti i reći: “Dušo!”, mi smo zaista postajali onakvi, kako nas je ona nazivala i time je pobudjivala sve ono lijepo, što je bilo u nama.

Počeli su dolaziti iz vana prominentni članovi, da jačaju ovo novo osnovano društvo. Prvi je bio g. Knudsen. On je odmah spoznao svijetli duh naše sestre Lize i odlučio, da financira njen put u Adyar. U jubilarnoj godini 1925. otputovala je naša sestra Liza u Adyar, gdje jo boravila mjesec dana, odkuda se je povratila sa pojačanom snagom i neobičnin oduševljenjem za svoj teozofski rad. Žao mi je, da ne mogu svima Vama dočarati sve one utiske, koje je naša sestra Liza donijela iz Adyara i predala svima nama tako svježe i tako živo, da je onim časom prestalo svako nerazumijevanje. Ona nas je vodila u mislina svim onim putevima, kojima je ona tamo hodala i izravno nam je predala sva duhovna doživljavanja za vrijeme svoga boravka u Adyaru. Dok nam je ona pričala, bila je tako savršena tišina, da smo zadržavali dah, da nam nebi izmakla ni jedna njena riječ. Sestra Liza bila je snažna duša, koja je išla putem Ljubavi i Istine i zato nemamo danas riječi, kojima bi mogli izraziti našu bol, što nas je već morala ostaviti ...

Zanimat će Vas, kako je naša sestra Liza upoznala Teozofiju. Njezin brat Josip Vavra uveo ju je u tajne okultizma i Teozofije. Sestra Liza smatrala je svog brata svojim prvim učiteljem i vodičem, iako ga je ona u kasnijim godinana u radu oko društva prestigla. Na žalost ga je njegova služba udaljila iz Zagreba. Sada se je povratio u Zagreb, pa se od srca nadamo, da će svojo veliko iskustvo i znanje jednog dana opet posvetiti Društvu, jer je zapravo Josip Vavra duhovni pokretač Teozofskog pokreta u Zagrebu.

Što su sestra Valerija i sestra Liza bile u duhovnom smjeru, to je sestra Milena Šišić bila u praksi. Kadgod je trebalo izvesti jedan prijedlog, bila je sestra Milena ona, koja bi ga izvršila.

Htjela sam Vam prikazati prvi trolist, koji je izgradio temelje našeg današnjeg T. D. Uz njih stajali su još kao njihovi vjerni saradnici braća i sestre: Marjanović, Hinković, Svoboda, Prikril, Broch, Kornicer, Roković i mnogi drugi, a poslije su pridošli braća i sestre: Piltaver, Medja, Horak, Kovačić, Deutsch.

Stan naše sestre Valerije postao je vremenom premalen, zato se je društvo preselilo najprije u Ilicu u jednu sobu, a nakon godinu dana u naše sadašnje prostorije, što je značilo ogroman korak u napredovanju i životu našeg društva. Tek sada smo zaista imali “Glavni Stan”, gdje su se mogli razviti svi oni aktiviteti, kojima je položen temelj u skromnin prostorijama sestre Valerije. Izmedju svih krugova isticao so svojom ustrajnošću “Meditativni Krug Služenja Sava”, koji od g. 1931 neprekinuto radi, te sakuplja sve one članove, koji se bave dnevnom meditacijom.

Najveći korak u razvitku našeg teozofskog rada predstavlja naš “Teozofski List”, koji je počeo izlaziti god. 1926. i uzdrzao se usprkos svih materialnih poteškoća do god. 1941. Naš potpredsjednik brat Prikril, bio je glavni urednik tog lista i sam ga je dobrim dijelom ispunjavao. On je bio snažan radnik, dobar predavač, te predani saradnik i brat.

Knjižnica je jedan od aktiviteta, koji je proradio od samog početka društva, jer su svi ondašnji članovi poklonili svoje knjige teozofskog sadržaja knjižnici T. D., pa se tako sakupilo nekoliko stotina knjiga. Zatim je Jelka Svoboda preuzela dužnost knjižničarke, te ih je sredila u malu biblioteku. Ona je imala poseban dar, da za svakoga člana pronadje pravu knjigu. Od doprinosa za biblioteku nabavljale su se knjige teozofskog sadržaja. Njoj možemo zahvaliti, da je knjižnica brojila 600 knjiga, kad je predala svoju dužnost sestri Elzi Boltezar.

Već godine 1931 počelo se raditi oko ostvarenja Teozofskog Doma u Jugoslaviji.

Činjenica, da se kod nas u Zagrebu održao 1938 godine svjetski Kongres T. D., dokaz je našeg doista snažnog i ozbiljnog rada, koji je bio zapažen u svijetu.

S time sam Vam ukratko prikazala rad Društva pod starim vodstvom. Svi želimo, da Društvu pod današnjim vodstvom krene tako snažnim korakom naprijed, da bude zažareno tako jakom vatrom stvaralačke snage, kao što je to bio slućaj pod starim vodstvom.

Novo vodstvo pod ravnanjem sadašnjeg vrlo agilnog pretsjednika brata Piltavera izražava novu notu današnjice: dinamiku. Naše nastojanje neka ide za tim, da današnjem Vodstvu pružimo svojim požrtvovnim radom onu podršku, koju smo bili pružili našoj neprežaljenoj sestri Lizi i njenim saradnicima.

“Teozofiji pripada budućnost” je motto, koji smo izabrali, pa je na nama, da doprinašamo ostvarenju ideala Bratstva i Jedinstva!

Milica Gradišnik

Zadnjič obnovljena: januar 2009
Copyright © 2005 Teozofija v Sloveniji