9. MAJ - “DAN DRUŠTVA” - T.D. V SFRJ - 1967
Anton Jesse

Dragi prijatelji,

9. maja 1967 u 19.30 održavala se u Ljubljani 5. svečana sednica Izvršnog odbora TD u SFRJ na koju su bili pozvani pored svih članova izvršnog odbora i vodje krugova, članovi osnovatelji i članovi nadzornog odbora TD u SFRJ.

MOTTO SEDNICE BIO JE: STUPIMO U NOVU DRUŠTVENU GODINU SA OTVORENIM SRCEM I VEDRIM DUHOM!

Danas proslavljamo značajan dogadjaj, to jest PRVU GODIŠNJICU OBNOVE RADA TEOZOFSKOG DRUŠTVA U NAŠOJ ZEMLJI.

9. maja 1966 održavala se u ovim prostorijama osnivačka skupština Teozofskog društva u SFR Jugoslaviji, koja je pod t. 4. dnevnog reda donela odluku o osnivanju Teozofskog društva (Adyar) u SFR Jugoslaviji. Ista skupština primila je i potvrdila pod t. 5. dnevnog reda i današanja društvena pravila.

Taj dogadjaj, do kojeg smo morali prehodati dugi i strpljenja puni put 19- godišnjeg vanjskog mirovanja, nadasve je značajan, ne samo za naše članove TD u SFRJ, nego i za sve naše narode.

Svi koji sada koristimo pravo i dužnosti slobodnog djelovanja, koji uživamo ovu očast i privilegij, zahvalnošču se sječamo ONIH OSAMLJENIH GLASOVA ŠIROM JUGOSLAVIJE, koji su poduprli INICIATIVNI ODBOR, da je zamogao u njih ime pripremiti SVE za obnovu Teozofskog društva.

NAROČITA ZAHVALA NA TOM MESTU SVIM ČLANOVIMA OSNIVATELJIMA, I TO: 11 ČLANOVA IZ SR SLOVENIJE I 1 ČLANU IZ SR HRVATSKE, KOJI SU DALI SVOJE PODPISE ZA OSNIVANJE TEOZOFSKOG DRUŠTVA U SFR JUGOSLAVIJI SA SEDIŠTEM U LJUBLJANI; KAKO I PONOVNA ZAHVALA INICIATIVNOM ODBORU ZA ČITAV RAD, KOJI JE BIO U VEZI TOGA OBAVLJEN! – NEKA SVAKOG POJEDINAČNOG PLATI ŽIVOT ZA NJEGOVO NESEBEZNALO ZALAGANJE.

Naša zahvalnost upravljena je i onim našim prijateljima, koji su nas kroz niz godina čekanja moralno i materialno podržavali, da smo zamogli pričekati dan obnove, barem do neke mere pripremljeni.

Naše misli su danas, kao i uvjek kod Njih - Pravih Osnivatelja društva. Naš rad posvečen je Njihovoj volji.

Obnovu Teozofskog društva u Jugoslaviji smatram za značajan i velik dogadjaj u duhovnom životu naših naroda. Sama obnova društva u današnjim prilikama i pored drugačijih gledišta, na kojima je bio orientiran naš društveni red, predstavljala je za mnoge posmatrače, koji nisu direktno saradjivali kod obnove, svakako vanredan dogadjaj, u kojeg trajnost su ponekoji ozbiljno sumnjali.

Sve to bi imalo svoju upravdanu osnovu, da nije Teozofsko društvo imalo oslon u time, da je dozorio duh časa i mnoštva i da je tok razvitka doneso drukčije poglede na život, barem u ovom delu Evrope. Ne smije se prezreti toga, da proitiće nova misaonost upravo iz društva samoga, koji radi već decenijama na preobraženju čovjeka odnosno društva. Jer obistinjenju prvog CILJA udruženja, to jest Bratstva, pretvara se svaka sumnja u nadu. Time, da udruženje naročito teži za time, da predaje pouku čovječanstvu, a ne da skuplja članove, njegova je zadaća u time, da izstupa protiv zabludama i dogmama i ne da povečava broj svojih članova.

CILJ udruženja je stvoriti jedro, kde neka bi se objavljao studij Teozofije i kde bi se primalo znanje o praktičnoj upotrebi TEOZOFIJE u svakidašnjem životu.

Kde je bila potrebnija ta nauka nego kod nas i u našim sadašnjim prilikama, kde je bio poništen stari zakonik, a nije se rodio novi. Kde je bio veći duhovni glad nego kod nas, kde nas doktrina materializma nije mogla sasvim udovoljiti. Bliska prošlost bila je naš učitelj, nad kojim smo se razočarali. Stara religija izgubila je svoju snagu i nje nebo srušilo se u prašinu. Tražiti je treba novog BOGA u SEBI. Treći CILJ udruženja pokazuje nam način, kako se podigne čovjek ka božanstvenosti u samom sebi. U današnoj vanrednoj težnji po slobodi, Teozofsko društvo je u mogučnosti bez omedjivanja djelatnosti i mišljenja pokazati čovječanstvu pravac do neograničenih mogučnostima udruženja, kde svaki može slediti vlastitom gledanju.

Sve te perspektive stvaraju se pred nama, kada u duhu gledamo prehodani put. Sekcija TD u Jugoslaviji ima u čitavoj svojoj historiji, da tako kažem veoma burnu prošlost. Udruženje se je kao organizacija pojavilo više puta, pa opet izčezlo, jer se sa jedne strane nije znalo naviknuti na prilike i tok časa, a sa druge strane nastupalo je u najzahtevnijim prilikama, koje pruža Evropa. Hoče li naime udruženje prosperirati, onda ne smije nikada preći granice svog unutrašnjeg poslanstva, jer ono je alat u rukama Učitelja za Njih mudrost i snagu, a manje zato, da postane jedino organizacija, koja živi sama za sebe, dok se ne izrodi. Teozofsko društvo treba da bude uvjek dinamična organizacija sposobna sljediti ritmu života i u svakoj priliki ispovjedati principe sveopčeg bratstva. Teozofsko društvo odredjeno je istraživanju zajedničkog života i saradjivanja u duhu načela bratstva i razumijevanja.

Teozofsko društvo je dete vremena, kojima se treba uvjek prilagoditi. Vječitu istinu potrebno je ponovo i ponovo predajati u novim oblicima, jer njezin je vanjski aspekt prolazan i izgubi se.

Kod svakog pokreta koji započne svoju rast neizbegljivo je računati na otpor, koji nastane tako van organizacije, kao i u samoj organizaciji. To je prirodni zakon, kojega nije moguče obići. Uvjek i posvuda nalazimo na otpor iz konvencionalnosti i navike te manje iz svestnog i zlohotnog protivljenja. Sve teozofske ideje trebamo posredovati čovječanstvu nedogmatično u razmišljanje i ne kao nešto u što mora verovati. Istina se u stvari ne menja, ali naš put do nje i način kako je razumemo menjata se neprestano. Istina sama je sasvim neovisna od našeg i tudjeg mišljenja. Zbog toga je za opstanak udruženja neophodno potrebno, da su svi njegovi članovi neprekidno svesni si, da je TEOZOFIJA kao život u kome svaki tvori val na bezkonačnom morskom ogledalu. Svesnost tog JEDINSTVA krijepit će svaku organizaciju i dopuštaće, da će u njoj prevladjivati duh iskrenosti i istinskog zajedničkog života. Istinito saradjivanje moguče je tek onda, kada se svaki član osjeća kao vodja, što zapravo i jeste, jer u sebi nosi iskru, koja se može pretvoriti u vatru, da zagrije celi svet. Svaki član treba da se osjeća odgovornim za sve što se u društvu dogadja, jer nosi dio zajedničke karme društva. Biti si mora svestan, da ne radi samo za članove, nego za čitavo čovječanstvo. Kada gleda u tom duhu na svoj rad i na kritiku svoga rada, onda lični osječaji neće moći nikad doći do izražaja. SA RADOM ZA ZEJEDNICU, ODMIRAJU INTERESI LIČNOSTI.

Kada udruženje radi pod ovakvim gledištem i razvijaju članovi u svojoj sredini takav duh, onda je opstanak udruženja zagarantovan.

Istina je, da je lakše ljubiti čitav svjet, negoli JEDNOG čovjeka, ali moramo si biti svesni, da Bratstvo ne može biti samo odraz vanjskih odnosa, nego mora imati temelj u našoj nutrašnjosti.

Ako pregledamo sada naš dosadašnji rad u udruženju i u nas samih, mogli bi ustanoviti, da smo u toku jedne godine malo učinili i da je pred nama još dugački put, bilo to u organizacionom, kao i u duhovnom pogledu, te bude potrebno još mnoga toga napraviti. Dužni smo si postaviti pitanje, da-li se naš dosadašnji rad u krugovima obavljao u tom duhu i u skladu sa tri CILJEVA društva. Pitati se moramo, da-li smo svoje snage trošili korisno i zaista samo zato, da bi se podigla misaonost, način života čovječanstva na onaj nivo, koji je dostojan njegovom izvoru.

Kažu, da je KRST simbol pravog teozofa. Pravi teozof živi u svetu realnosti, a radi u svetu nerealnosti. Želimo li pak primjeniti u praksu teozofske nauke, moramo prikupiti ona iskustva, koja su zato potrebna. Zato postoji samo JEDAN PUT - RAD U SVIM SVETOVIMA NAŠEG BORAVKA.

Naš pravi rad je u tome, da otvorimo sebi i drugima oči, srce i razum za sve što donosi život i da u tome tražimo ISTINU - to bi bila TEOZOFIJA.

Dosada je bilo u okviru Teozofskog društva u SFRJ obnovljenih četvero krugova. Svaki krug stupio je u život pod naročitim uslovima i njegovim sopstvenim okolnostima. Svaki nosi sa sobom karmu prošlosti i dužnost članova i vodje kruga jeste, da upoznaju to svoje zaduženje i da u skladu sa imenom kruga, kojega su izabrali sigurno sa nekom namjerom, da se bude belo svetlo teozofije projiciralo kroz prizmu njihovog kruga.

Sa nadom, da će se rad svakog kruga i čitavog udruženja slagati sa NJIHOVOM VOLJOM z dobro čitavog čovječanstva; izražavam nadu i želju, da bi Sekcija TD u SFRJ porasla i postala snažna provodnica SNAGE SVETLA I SIGURNI PRISTAN SVIH, KOJI TRAŽE MIR I UTEHU.

Neka živi i razvija se Teozofsko društvo u SFRJ u svako nesebeznalom služenju u NJIHOVO IME.

Kako je divno i karakterično, da je naš osnivački dan naslijedio Dan Beloga Lotusa, pa je tako povezan sa H.P.B. Osnivačka skupština potekla je skladno 9. maja 1966, posvečena u našim mislima Heleni Petrovni Blavatky, koja je ostavila oporuku: BUDITE TEOZOFI, RADITE ZA TEOZOFIJU!

Zadnjič obnovljena: januar 2009
Copyright © 2005 Teozofija v Sloveniji