O osnutku Teozofskog društva

Draga bračo!

Kao stariji član T. D. zamoljena sam, da nešto kažem o osnutku T. D. Odazvala sam se - iako Vam ne mogu mnogo o tome reći. Možda če Vas to iznenaditi, ali više sam se zanimala za sam rad. Zamolila sam najstarijeg člana, s. Butković, koja je već 1922. god. pristupila T. D. u Beču, da mi daje podatke ... Pristupila sam 1925. god. T. D., kada je u Zagrebu osnovano T. D., o tome ču Vam drugom zgodom moči više reći.

Kod s. Valerije Mayerhofer, Gunduličeva 45, sastajali su se več 1922. god. prof. Jelisava Vavra, Milena Šišić, Marija i Ivan Butković sa namjerom, da proučavaju okultnu nauku. Iste godine začlanili su se u Beču. Odnošaj izmedju trim sestrama - V. Mayerhofer, J. Vavra i Milena Šišić - u Teozofskom radu bio je jedinstven, odgovara odnosu medju Glavom, Srcem, Rukom.

Glava: koja snjuje, odlučuje i pobliže odredjuje ...
Srce: koje hrani i uzdržava ...
Ruka: koja pojedinosti izvodi u svoj lepoti.

Tako su ove tri sestre svom požrtvovnim radom dale temelj daljnjem razvitku T. D.

S. Vavra bila je duša toga društva. Svojim nesebičnim, požrtvovnim radom bila je glasnik svijetla. S. Mayerhofer, kao tajnik brinula se za ovorazinske stvari u društvu. S. Šišić izvršila je u služenju - kao br. “Reda Služenja” - naloge. Zato je njihov rad bio konstruktivan.

U Zagrebu je 1924. god. osnovana Loža, a 1925 T. D.

Prvi odbor bio je:
Predsednica, prof. Jelisava Vavra;
tajnica, Valerija Mayerhofer;
odbornici, Milena Šišić, Josip Vavra, Mimica Vavra;
blagajnik, Ivan Butković, a zamjenik blagajnika Marija Butković;
knjižničar, Jelka Svoboda;
članovi: Jozefina Mayerhofer i Regina Kovačić.

Poslije su pridolazili članovi: Milan Marjanović, dr. Hinković, major Zimerman, Milka Broch, Milan Reiching, prof. Robotič, Mihaela Šram, Elza Kornicer, Ivka Roković, itd.

Brat Butković bio je vrlo aktivan u radu T. D. Njegov zadatak bio je da uvede početnike u okultnu nauku. Održao je mnoga predavanja o karmi, reinkarnaciji, “Što je Teozofija”, itd.

Kada je izašla knjižica “Do Nogu Učiteljevih i Teozofija”, brat Butković raznašao ih je po knjižarama i trafikama i zamolio, da ih se stavi u izloge. Kao željezničar imao je besplatnu vožnju, pa je primjerke nosio u manje gradeve u knjižare, na pr. Bjelovar, Karlovac, Križevac, itd. Brat Vavra i Mimica Vavra bili su isto aktivni, kao i s. Jelka Svoboda. Iz Beča dolazili su vrlo četo biskup John Cordes i br. Karl Riedl, da pospješu rad oko osnivanja T.D. u Zagrebu. Istovremeno osnovana je grupa Mladih.

Nadovezala bih još ovom kratkom izlaganju o početno T. R. neke misli od naše Starije Braće.

Dr. Arundale rekao je u jednom svom predavanju: “Velika je Tvoja zadaća Teozofsko Društvo”. Dakle ako Teozofsko Društvo ima izvršiti veliku zadaću, onda treba, da se mi u Teozofskom Društvu brinemo, da se izgradi što savršeniji vehikel, da može djelovati snaga onih Velikih.

Kroz sav taj rad, u svakom našem djelovanju, u svakom smjeru, trebalo bi da se provjerava umjetničko stvaranje.

Novi naraštaj moći će to bolje činiti, zato treba odgojem pomoći, da se dovine do onog stepena, na kojem će moći u svom svagdašnjem životu, u najjednostavnijem radu umjetnički stvarati.

Jinarajadasa veli: Onim trenutkom, kada će se moći stvarati u ljepoti, ulazi se u univerzalni život čovječanstva. Za umjetnika ne postoji odijeljenost, umjetnik pripada cijelom svijetu. Što je umjetnost nego izražaj ujedinjenja života, čovjeka i Boga, što struji univerzumom”.

Svaki od nas treba nastojati da umjetnički udesi svoj život i time omugući da zanosom svojim dopre u više razine, time će moči postati glasnik svijetla, pionir ljepote vječne.

Jinarajadasa dalje kaže: “Ljepota ne poznaje granice, jer je ona sveopća, ona je karika medju narodima, koja se uvijek obnavlja. Ona ne poznaje odijeljenost medju narodima, ona poznaje samo svijet. Ljepota je ritam, a ritam je sklad. Sklad je materijalizacija u životu duha bratstva, jer je bratstvo harmonija duša. Tražimo li realizaciju naših umjetničkih osjećaja - mi nedvojbeno težimo za potpunijom harmonijom naših misli i osječaja”.

Jinarajadasa divno kaže, što nam treba u savremenom načinu života je harmonija, novi ritam u sadašnjem neskladu života. Plan sam po sebi je srž ljepote, harmonija i ritam.

Sada počima doba gdje će spiritualnost doći do izražaja, te će se u sve većem broju ljudi buditi smisao kooperacije, koja je jedino izvršenje prave individualnosti.

Dr. Arundale u svojoj knjizi “Ti” kaže: “Meni se pričinja Teozofska znanost - koja je znanost života - kao bjelo svijetlo, čije se zrake lome poput duge u slijedećim principima i zakonima:

1. Život ili svijest postoji.
2. Život je jedan i nedeljiv.
3. Život je svagdje.
4. Život je gibanje.
5. Život je hirarhičan.
6. Život je individualan.
7. Život je kao uvijek sposoban. On je sposoban u svakom individuumu bez obzira na prilike. Nema života - ma na kojem stepenu razvitka se nalazio, kojeg bi se moglo spriječiti u napretku. Nikakova zdvojnost, beznadnost ili tama nije tako savršena, da iz nje nema izlaza. Put iz tame u svijetlo je uvijek otvoren i mi moramo tim putem poći, što više mi njim i idemo ma izgledalo i obratno”.

Završila bih sa jednom kiticom iz “Božanstveno Razumijevanje” od Georgea S. Arundala

Svakoj boji Duge,
Svakoj rasi i vjeri i narodu,
Svakom borećem se životu oko nas,
Životu u svakomu carstvu,
Nesretnom i zdvajajučem,
Poniženom i potisnutom.
Okrutnom i nadutom,
Oholom i samodopadnom,
Svatko treba prijazno Razumjevanje.
Tako će razumijevanje, šireći se,
Promijeniti svijet iz tame u Svijetlo,
Tako ćemo se mi brzo uspeti
Do neba, koje nas čeka.

Sa bratskim pozdravom,
Milica Gradišnik

Zagreb, 9.1.1974

Zadnjič obnovljena: januar 2009
Copyright © 2005 Teozofija v Sloveniji