Obnova rada kruga “Sklad” u Zagrebu
Djuro Robotić

Teozofsko društvo u SFRJ je na temelju čl. 12 Osnovnog zakona u udruženjima gradjana rješenjem Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove Odijeljenja javnog poretka broj 5-3 br. 0230-91/1 od 22. VI. 1966 upisano u registar udruženja gradjana, koji se vodi kod tog Sekretarijata, te je na temelju čl. 9 Osnovnog zakona o udruženjima gradjana steklo pravo rada na teritoriju SFR Jugoslavije.

Na temelju tog službenog odobrenja legalnog rada T. D. U SFRJ počeo se u našoj zemlji ponovo buditi teozofski život i obnavljati teozofski rad.

Kao dio tog sveopčeg budjenja obnavlja se takodjer i rad ove naše, nekada prve i najjače teozofske lože “Sklad - Harmony” u Zagrebu. Ona je bila nekada ona loža-matica, iz koje su onda proizašle sve ostale lože.

U vezi s tom obnovom rada želio bih da istaknem dvije stvari:

Prvo: U vezi s našim ponovnim pristupanjem u Društvo, želio bih da se potsjetimo na sve one razloge, koji su nas ponukali nekada ranije, a sada ponovno, da se priklonimo T. D. i da postanemo njegovim članovima.

Drugo: U vezi s obnovom rada ovog našeg kruga spomenuo bih one razloge, zbog kojih smo toliko željeli i tako uporno nastojali, da se rad u ovoj našoj loži ponovno uspostavi.

Pokušajmo dakle, da odgovorimo na prvo naše pitanje, tj. zašto smo se priključili teozof. pokretu nekada prije i sada opet.

Za svakog čovjeka postoji samo jedan jedini razlog, i to jedan plemeniti i nesebičan razlog, da se priključi teozofiji i T. D., a taj je, da pomogne svijetu svagdje, gdje god je njegova pomoć potrebna.

T. D. Proklamira svoja tri cilja za kojima ide. Prvi cilj, a koji je zapravo i jedini cilj, te koji izgleda kao neko uzvišeno uvjerenje i koji zahtijeva prihvat, veli, da je naš cilj “formirati u svijetu jezgru univerzalnog bratstva ljudi, bez razlike na rasu, narodnost, vjeru, stalež ili spol”.

Pomislimo samo, kako bi to izgledalo kad bi uistinu oko 40 tisuča naših članova, koji su razasuti po cijelom svijetu, živjelo potpuno po tom idealu i kad bi ga stvarno provodilo u svojem držanju, u svojem mišljenju, kao i u svojem stavu prema dnevnim praktičnim problemima, kad bi napustilo onu krutu sebičnost, koja je glavni uzrok svemu zlu u svijetu. Zar ne bi provodjenje samo toga prvog cilja našeg društva proizvelo jedan izvanredni i blagotvorni upliv na čovječanstvo? A u današnjem svijetu ništa nije potrebnije, nego li što je širenje ovoga bratstva, koje smatra interese i sreću svojih bližnjih isto tako važnima kao i svoju vlastitu.

Čovječanstvo je postiglo onaj stupanj u svome razvoju, kada je kadro da provodi razumijevanje, bratstvo i pomaganje, ovo medjusobno razumijevanje, tolerantnost i u slučaju kada postoje različita gledišta i različita mišljenja. Ono bratstvo koje temelji na onom što je bitno u čovjeku, jer čovjek u svojoj bitnosti je duhovno biće u njemu. On je ona svijest, a nije važna njegova boja kože, vjerska ili nacionalna pripadnost. I ono pomaganje, iskreno i nesebično pomaganje, da se čovjek preporodi, da svaki čovjek postane čovjek, da se on sam potpuno ostvari i da postigne puninu života.

Eto takovo razumijevanje, takovo bratstvo i takovo pomaganje, to je onaj plemeniti in nesebični razlog, zašto smo se i nekada prije i sada ponovno priključili teozofiji i T. D.-u.

Jedan od bivših predsjednika svjetskoga T. D., George S. Arundale (Đordđ Arundel), rekao je jednom u nekom svojem predavanju slijedeće riječi: “Nema veče povlastice u ovom vanjskom svijetu, nego što je biti članom T. D. Čovjek može uistinu biti članom mnogih divnih pokreta, ali ja ne oklijevam ni časka da kažem, da je članstvo u T. D. najdivnije od svih njih. Članstvo, naime u T. D. označuje, da je dotični čovjek postigao stanoviti stupanj u svojoj evoluciji. Taj stupanj evolucije označen je činjenicom, da se dotični čovjek ne kreče više prema van, prema periferiji života, več se vraća natrag k njegovom izvoru i njegovom središtu. I takav čovjek ima doduše, još uvijek bura i potraga u svome životu, ali on ipak putuje cestom života prema istoku, gdje sunce nezamračeno sja.”

Mi smo se odlučili da postanemo članovima T. D. zato, jer cijenimo tu povlasticu i smatramo da svrhu svojega života možemo postići pomoču teozofije. Mi znademo, da se svrha života može, doduše postići i na razne druge načine, ali mi smo se opredijelili za put teozofije, jer nam on najviše odgovara, jer je najsuvremeniji, najsigurniji i najjednostavniji put misaonog čovjeka. To je put znanja i razumijevanja, koji nam daje odgovore na naše životne probleme, odgovore, koji nas najviše zadovoljavaju i najdirektnije vode postignuču svrhe života.

No, zar se ljudi uopče mnogo brinu za svrhu svojega života? Malo ih je, koji se samo rijetko i samo katkada zapitaju, što je svrha našeg života, što je uopče svrha našeg pojavljivanja u svemiru.

Mi, koji držimo da znamo, što je svrha čovjekova života, dužni smo da ju rastumačimo i drugima onako, kao što je i nas naučila teozofija. Indijski filozof, jedan od bivših predsjednika T. D., C. Jinarajadasa (Đinarajadžadasa), dao nam je odgovor na to pitanje u svojem govoru na Adyarskoj konvenciji 1934 g. i to ovim riječima: “Svaki se pojedinac pojavljuje u svemiru sa svrhonm da ispuni zadaću evolucije,” a cilj evolucije je, da se ukloni svijest odiljenosti, što ujedno znači, da se ostvari ono nutarnje Savršenstvo, koje se u svakom pojedincu latentno nalazi od njegova početka.

Prema tom tumačenju, svrha čovječeg rodjenja na ovom svijetu je postignuće one radosne i sveobuhvatne Božanske Svijesti, kao što nam to u svojim naučanjima tumače svi pravi mudraci i svi pravi filozofi svijeta. To, u svojoj bitnosti zapravo znači, da je cilj čovječeg života ostvarenje Samoga Sebe.

Ostvarenje Samoga Sebe je, dakle, ona uzvišena svrha života, kako nam to tumači teozofija.

Ljudi, koji su daleko od teozofije tvrde, da je život bez ikakvog smisla i svrhe. No, nasuprot tome, mi smo spoznali, da je život pun značenja i svrhe, i još više, da je ta svrha života uzvišena, a to je postignuće najvišeg etičkog i spiritualnog savršenstva. To je postignuće vječnog blaženstva, mira i sreće. Svi ljudi teže za srećom i nastoje da je postignu, ali nije sreća u obliju zemaljskih dobara, već u miru duše i srca. Teozofija nam tumači, da se ta prava sreća, za kojom srce čovječje vječno čezne, dade i može postići i da je njezin vječni izvor u čovjeku samom, u njegovoj nutrini, a ne izvan njega, gdje ga većina ljudi uzaludno i bezuspješno traži.

“Usmjeravanjem svoje pažnje prema unutra, a ne isključivo prema van, otvaraju se vrata sreće i mira tamo, gdje se dosad činilo, da se nalazi samo goli zid. Oni, koji su naučili, da prođu kroz ta vrata, ulaze u jedan novi svijet,” veli Adelaida Gardner.

Put, kako da ostvarimo svrhu svojega života, kako da ostvarimo svoj pravi ja, da ostvarimo Samoga Sebe, Put kako da dođemo do onog pravog znanja i razumijevanja, kako da dođemo do one prave snage i mira, taj put nam pokazuje teozofija, a do nje dolazimo najsigurnije kroz T. D. Ono nam pokauje siguran, razumljiv i shvatljiv put, kojim treba da idemo i to je eto jedan od glavnih razloga zašto smo se i prije, a i sada, priključili T. D.-u.

“T. D je prevodnica, kojom se prelijeva u svijet ona istina, koja se nalazi sažeta u naučanjima velikih Učitelja čovječanstva,” rekla je H. P. Blavatsky, osnivač T. D., a George S. Arundale, jedan od bivših predsjednika T. D., upučuje nas, da je Teozofija vječna mudrost, a T. D. je posuda te vječne mudrosti. Ono je vehikl ili tijelo, spremnica ili kazeta teozofije.

Svaki onaj, tko jednom upozna teozofiju i spozna, da je ona nauka njegove duše i zrcalo u kojem se odrazuje njegov vječni život, toga više nikada ne može da zastre tama neznanja, niti da mu se njegova odvažnost i snaga izgubi u pustoši svijeta. Mi želimo da više učimo, da više znamo, da dodjemo bliže razumijevanju, bliže izvoru života, da ostvarimo samoga sebe i da pomognemo drugima da i oni to isto postignu.

Eto, zato smo se prije nekada, a zato se i danas ponovno odlučujemo da budemo članovi T. D.-a.

To bi bio odgovor na naše prvo pitanje, a sada pokušajmo odgovoriti na naše drugo pitanje, tj. zašto želimo, da ponovno obnovimo i uspostavimo rad našeg teozofskog kruga u Zagrebu.

To želimo ponajprije zato, jer nam je svima jasno, da se naša zadaća dijeli u dva smjera: prvo, da sami na sebi primijenimo naučanja teozofije i podjemo putem višeg života; i drugo, da i drugima, koji traže put predamo to znanje i pokažemo svijetlost koju donosi teozofija, jer “naša je zadaća - a i naša sveta dužnost - da širimo svijetlost, što ju dovodi teozofija, tako da će se - i u nama i u drugima - sve večma i večma otkrivati ono skriveno Božanstvo, te će se svaki izraziti u svojoj pravoj ljepoti i veličanstvu,” rekao je C. Jinarajadasa.

Naša je dužnost da ljudima pokažemo svijetlost. Teozofija je svijetlost, koja rasvetljuje život. Mi smo upoznali teozofiju, mi smo našli svijetlost i živeći tako kao djeca svijetla, mi moramo biti svijetlo svijeta: Naše svijetlo mora svijetliti pred ljudima, kako je rekao Sv. Pavao Efežanima.

No, ne može čovjek da sam od sebe tako lako nadje ono svijetlo koje traži i koje mu je u životu potrebno. Čovjeku treba pomoći. On obićno drijema u svojem neznanju, nepomičan je u svojem napretku. Do njega ne dopire nikakav poticaj, ne zahvaća ga nikakva sila, koja bi ga prenula iz njegovog sna. On ne može sam od sebe stupiti na stazu, o kojoj nije nikada čuo. On se ne može odlučiti za put, za koji niti ne zna da uopče postoji. Stoga je onaj koji zna, dužan pokazati onom koji ne zna. Znanje, koje sami imamo, dužni smo predati i drugima i tako im pomoći. Pokažimo ljudima bolje puteve, pa će se i oni odlučiti da njima stupaju!

Ali, mi se medju ostalim moramo i ozbiljno zapitati, gdje može čovjek doći u priliku, da se suretne s tim znanjem i da ga stekne. Gdje može dobiti onaj sudbonosni poticaj, koji će ga prenuti i pokrenuti ga da stupi na onaj put, koji vodi u svijetlost? Ne nalazi se to svijetlo svagdje i na svakom koraku.

Takvo mjesto, preko kojega se nekada prelijevalo teozof. Znanje i teozof. Svijetlo na Zagreb, a i na čitavu našu zemlju bio je teozofski krug “Sklad - Harmony” u Zagrebu. Mi želimo, da obnovimo krug “Sklad - Harmony” i da ga učinimo ponovno takvim mjestom, mi želimo, da ga ponovno oživimo i da ga ponovno rasplamsamo, da bude živa vatra koja će nesebično širiti teozofsko svijetlo i predavati teozof. Znanje onima, koji ga trebaju, koji ga žele i koji ga traže i to poštivajući uvjek svačije mišljenje i ne namećući nikad svoje mišljenje onima, koji ga ne trebaju i koji ga ne žele!

Mi započinjemo svoj rad čvrstom odlukom, da uložimo sve svoje snage, da obnovljeni zagrebački krug “Sklad - Harmony” ide uvjek putem nesebičnosti, pravednosti i čestitosti, zalažući se za ono, što je istinito, dobro i lijepo i da radi pod parolom: “Magna est veritas et praevalebit”, što znači: “Istina je velika i ona će pobijediti!”

Zadnjič obnovljena: januar 2009
Copyright © 2005 Teozofija v Sloveniji